prof. dr. H. Muratović za USN.ba: ZAŠTO I FINANSIJSKI NE BRANIMO DRŽAVU BIH?!

Normalnom i iole ozbiljnom čovjeku postaje mučno kako naši zvaničnici brane Državu. Jer, sva njihova odbrana svodi se na priče koje su prozirne, šuplje, pa samim tim i bezobrazne. Dakle, sve njihove priče o patriotizmu i o „odbrani“ naroda i Države nemaju nikakvu vrijednost, niti upotrebnu vrijednost, već prodaju magle. Kao takvi, naši zvaničnici ne mogu biti pouzdan partner bilo kome, a pogotovu inostranim investitorima da putem direktnih i zajedničkih ulaganja pomognu privredi i zapošljavanju u BiH. Žašto? Odgovor je vrlo jednostavan: nisu dosljedni, nisu uvjerljivi, u većini slučajeva nisu kompetentni, korumpirani su i uglavnom gledaju svoj interes i/ili interes stranačke skupine, a ne naroda i Države.

Budući da je tema ovoga članka neophodnost i finansijske odbrane Države, pokušaću je čitaocima predstaviti na što jednostavniji način. No, krenimo redom. Javni dug BiH u bruto društvenom proizvodu (BDP) 2020. godine iznosio je oko 40%. Međutim, po Izvještaju MMF-a u ukupan javni dug nisu uračunate unutrašnje obaveze svih javnih preduzeća, gdje su javno-pravni kolektiviteti (Država, entiteti, kantoni) garanti, a koji iznosi  četiri milijarde, tako da javni dug u BDP-u učestvuje preko 51%. Na ovu konstataciju zvaničnici će lakonski reći: pa, to je još uvijek u okviru Mastriških kriterija konvergencije, jer javni dug ne premašuje 60% BDP-a, što je tačno. Ali, isto tako, tačno je da mi obaveze po osnovu javnog duga ne možemo izmiriti, već dospjeli dug izmirujemo novim zaduženjem. Ilustrativan primjer za ovo je način izmirenja obaveza Republike Srpske. Ovaj entitet u prvom kvartalu emitovao (izdao) je trezorskih zapisa i obveznica u vrijednosti 300 miliona KM, što podrazumijeva da mu mjesečno nedostaje 100 miliona KM. I kada su bosovi ovog Entiteta shvatili da se više ne mogu zaduživati kod diomaćih banaka, jer su prezaduženi, odnosno banke ih zbog rizika nisu spremne više kreditirati, nelikvidnost i spas od bankrota potražili su emitovanjem euroobveznica na Londonskoj berzi. Isti Entitet prodao je 2018. godne euro obveznice na Bečkoj berzi, gdje je samo za prstup morao platiti oko 30 miliona. Kupac obveznica bio je ruski oligarh. Zašto se sada Republika Srpska odlučila da ide na Londonsku berzu i opet plaća pristu od oko 26 miliona, otaje nejasno, kao što je i nejasno (nerazumno) da je nekom prihvatljivije da se zadužuje na berzi 2,5 puta skuplje nego kod MMF-a. Jer, ovo zaduženje je po godišnjoj kamatna stopa od 4,75% tokom svih pet godina na ukupan iznos duga, što  godišnje iznosi 28,5 milinona ili ukupno 142,5 miliona samo po osnovu kamata, a glavnica u cjelosti (600 miliona) plaća se 2026. godine!? Dakle, ukupno zaduženje entiteta RS iznosi 768,5 miliona. Ono što dobronamjerne ljude ove Zemlje mora zabrinjavati jeste činjenica da su ovo, kao i ono zaduženje na Bečkoj berzi, svojom saglasnošću omogućili Ministar finansija u Vijeću ministara (Bevanda) i Guverner Centralne banka BiH (Softić). Dakle, kada je u pitanju zaduženje, onda tročlana (SNSD, HDZ i SDA) koalicija besprijekorno funkcioniše. Stoga čitaocima ostavljam da sami zaključe ko sve i zašto učestvuje u finansijskom rušenju Države.

U vezi s ovim i drugim zaduženjima koje vrše javno-pravni kolektiviteti (entitet, Država, kantoni) postavljam slijedeća konkretna pitanja:

  1. Znaju li donosioci odluka o zaduženju da je nedopustivo da javni dug raste brže od rasta bruto društvenog proizvoda (BDP)?
  2. Znaju li ove „patriote“ da je nedopustivo da stopa rasta javne (neproduktivne) potrošnje raste brže od stope rasta proizvodnje?
  3. Da li je finansiranje izborne baze (budžretlija) važnije od spašavanja Države od finansijskog bankrota?
  4. Da li finansijski stručnjaci entiteta i Države uvažavaju činjenicu da je svako zaduživanje na tržištu kapitala (berzi) skuplje nego kreditni aranžman sa MMF-om?
  5. Da li je odbijanje uspostave Jedinstvenog registra računa fizičkih lica na nivou Centralne banke prenos nadležnosti sa entiteta na Državu, kada već kod iste Banke postoji Jedinstveni registar pravnih lica (LRC Kreditni biro) i kada registar računa fizičkih lica vode Centralne banke u svim zemljama?! Bojim se da je ovaj „argument“ odbijanja kreditnog aranžmana sa MMF-om samo dimna zavjesa ili se neki bosovi u RS zaista boje transparentnosti prometa na računaima fizičkih lica i kontrole pri utrošku sredstava na kojima inzistira MMF?
  6. Zašto je kod Vlada entiteta i Vijeća ministara prisutno potpuno odsustvo odgovornosti za finansijsku stabilnost entiteta i Države?
  7. Zašto Vlade planiranje rashoda ne vrše na bazi realnih fiskalnih prihoda i ako se očekuje da će prihodi padati da se onda moraju rezati rashodi, a ne još ih povećavati zaduživanjem, ne pitajući se odakle će se dug vraćati?
  8. Znaju li „kreatori“ fiskalne politike da je svako zaduženje u svrhu kratkoročnih neproduktivnih utrošaka rizično ili da pojednostavim, da u ekonomiji, kao i u životu, nije dopustivo zaduživati se dugoročno, a trošti odmah (kratkoročno) u neproizvodne svrhe, kao što Vlada Republike Srpske čini dajući jednokratnu milostinju borcima, penzionerima i za socijalu. Dodatni problem je u činjenici da će i ova milostinja biti upotrebljena za povećanje tražnje roba, ali onih iz uvoza, tako da neće imati nikakav efekat na povećanje domaće proizvodnje.
  9. Zašto tzv. „patriote“ zanemaruju činjenicu da izmirenje inostranih obaveza spada u prvi red, tako da sve ostalo biva sporedno?
  10. Zašto dobronamjerni ljudi ove Zemlje pristaju da im „zaštitnici nacionalnih interesa“ politikom zaduženja, korupcije i u krajnjoj liniji, nemoralnog ekonomisanja, sapunaju teren da sutra ostanu bez najvažnijih prirodnih resursa (voda, šuma, zemljišta) jer će ih inostrani kreditori (kupci obveznica) poklopiti kada one ne budu mogle biti vraćene iz ostvarene neto dobiti?!

Na kraju, svima nama postavljam pitanje: koja je cijena našeg šutanja?! Ja neću sebi, ni ljudima oko sebe, da prodajem maglu da ništa ne vidim, već hoću javno da kažem da nacionalne oligarhije igraju na kartu zastrašivanja naroda i da su im one (nacionalne „elite“) spas. Ne „gospodo“, vi spašavate samo sebe i svoj opstanak na vlasti i po cijenu da narode ove Zemlje odvedete u dužničko ropstvo. Sebi ste na račun sirotinje osigurali veliko bogatstvo i destinacije koje se samo poželjeti mogu. Sve uz pomoć priča o patriotizmu, ugroženosti od onih drugih, laganja narodu i zakletve u jedinog Boga!

Comments are closed.