Bolna poruka tetke stradalog Edvina Macanovića: Boli praznina koja neće biti popunjena… Da li je moglo biti drugačije?

Prerano nas je napustio Edvin Macanović iz Cazina, juče je ukopan, a brojne su reakcije na njegov odlazak.

Posebno emotivnu poruku je napisala tetka Edvinova Jasmina Dervišević, čiju objavu prenosimo u cjelosti:

“Kada nam odlazi neko drag, ne boli sm*t, već boli sve ono što ide poslije. Boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Boli nemogućnost da još nešto uradimo za njega. Bole riječi koje nismo rekli, a mogli smo. Bole suze. Bole uspomene. Bole ćutanja…

Boli to što znamo da nikada više nećemo biti zajedno, što ga nećemo vidjeti i što nam se neće javiti. Boli to što će nam svuda faliti i što će uvijek biti taj neko koji nedostaje…

Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo njegova sm*t već i život koji je mogao još trajati, a ugasio se. Bole pobjede podjednako kao porazi, uspjesi podjednako kao neuspjesi i sve se, odjednom, na trenutak, poravna, postaje besmisleno, prazno.

Kada nam odlazi neko drag, odlazi i muzika koju je slušao, ljudi koje je poznavao, snovi koje je sanjao, odlaze njegove dileme, njegove tajne, njegovi strahovi. I sve boli…

Boli kada postavimo pitanje da li je sve bilo uzalud?

Da li smo pogriješili?

Ili, da li je moglo drugačije?

A dobro znamo da nije…

Boli kada se sjetimo da ga nema. Boli svako sjećanje na njega. Bole fotografije. Bole mjesta kojima smo prolazili. Bole riječi koje smo rekli. Bole riječi koje nismo rekli, a morali smo. Bole njegovi prijatelji. Boli sve što podsjeća na njega, svaki djelić ovog svijeta…

Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo bol, boli sve drugo. Boli što zauvijek nestaje i što ga više nigdje neće biti. Boli saznanje da se nikada više neće moći radovati, da se smije, mašta, trči, plače, voli. Boli sve ono što je mogao uraditi, a nije. Boli sve ono što je tek trebao proći, a nije. Boli proljeće, boli sunce, boli more, boli nebo, boli kiša. Boli sve ono što živi bez njega, boli čitav svijet…

Kada nam odlazi neko drag, sve odjednom stane, zaustavi se na trenutak i podsjeti na prolaznost, na godine koje su prošle i koje će proći. Pravimo iskorak iz sadašnjosti i postajemo dio beskrajne vanvremenske nedokučive staze koja vodi samo u jednom smjeru.


Kada nam odlazi neko drag, odlazimo i mi zajedno sa njim. Jedan dio nas, možda najljepši. Odlazi ono nešto što smo imali sa tom osobom i ni sa jednom drugom. Odlazi sa njim i jedan dio našeg života koji smo proživjeli i koji se upravo njegovim odlaskom završio i pretvorio u sjećanje.

I na kraju, kada nam odlazi neko drag, ne boli sm*t, već boli sve ono što ide poslije. A poslije, nažalost, ne ide ništa. I upravo to ništa najviše boli.” Neka mu dragi Allah podari lijepi dženet i porodici sabura. Amin”- objavila je tetka Jasmina Dervišević.

Comments are closed.