prof. dr. H. Muratović za USN.ba: ZAŠTO BOŠNJACI NE KORISTE NAJJAČE ADUTE ZA OČUVANJE DRŽAVE BIH?!

U posljednje vrijeme učestali su znakoviti naslovi u novinama i na portalima. Tako reis Kavazović tvrdi „da su Bošnjaci dezorijentirani“ (ali ne kaže zbog koga); Izetbegović u povodu skupa HNS u Mostaru „da je to očekivani pritisak na SDA“ (a ne kaže na Bošnjake i Državu BiH, jer i Naciju i Državu poistovjećuje sa svojom Strankom); Ministrica vanjskih poslova BiH, B. Turković, kaže da su vize za Saudijce ekonomsko, a ne političko pitanje („diplomatski“, nema šta); Dodik iznosi ekonomske pokazatelje entiteta RS po princiu revije želja (bezočno lažući o visini javnog duga RS, odnosu uvoza i izvoza, zaposlenosti, visokim platama u RS, ulaganjima, itd., a da ga niko ozbiljno i analitički ne demantuje); Čović na skupu udruženja građana, zvanom HNS (u Mostaru) ucjenjivački izjavljuje da ili će njegovi Hrvati biti jednakopravni i legitimni ili nema ništa od Države BiH (pri tome podrazumijevajući da on i njegovi moraju biti pet puta ravnopravniji od drugih da bi bili ravnopravni); četiri ministra Vlade Federacije prepucavaju se sa Uredom za reviziju FBiH zato jer su sredstva za podsticanje održivosti zaposlenosti dijelila po svom nahođenju i stranački podobnim firmama, ne poštujući propisane kriterije Vlade kojoj pripadaju i pri tome ne iznoseći ni jedan konkretan (i tačan) podatak. Dakle, idu u direktno rušenje institucije koju ima i čije nalaze bez pogovora izvršava Vlada svake ozbiljne države, ali ne i FBiH. Stoga se pitam da li su tri našminkana ministra (Džindić, Dedić, Lasić) i jedna ministrica (Đapo) čuli, ako već nisu pročitali knjigu Revizija od Wiliam F. Messiera Jr., koja ima 22 poglavlja, odnosno 1.129 stranica. Budući da bi samo čitanje ove knjige za njih bilo prezahtjevno, upućujem ih da pročitaju bar poglavlje 4- Dokazni materijal, vrste dokaza i radna dokumentacija, pa da tek onda osporavaju nalaze nezavisnog revizora. Dotle, bilo bi pristojno da bar šute!

Najaktuelniji događaj u zadnja 2-3 dana je deveto zasjedanje HNS u Mostaru, na kojem je donesena Rezolucija kao programski dokument ove političke grupacije. S tim u vezi javno tvrdim: prvo, HNS nije ništa drugo nego udruženje građana pod okriljem Čovićevog HDZ-a; drugo, HNS je sredstvo vaninstitucionalnog pritiska na Bosance; treće, donesena Rezolucija ima samo jedan cilj-formiranje trećeg entiteta, odnosno rehabilizaciju Herceg-Bosne, čiji su protagonisti osuđeni na 111 godina zatvora u Hagu za Udruženi zločinački poduhvat (UZP). Na zasjedanju HNS navedeni su „razlozi“ koji će nužno dovesti do uspostave trećeg entiteta ako se njihov ultimatum ne prihvati od bošnjačke strane, jer sa srpskom stranom, po običaju, nemaju problema. S obzirom da Rezolucija vrvi od netačnosti, bezobrazluka i drskosti, javno pitam protagoniste ove, UZP-ove politike:

1. Kako jedan narod (Hrvati) može biti ugrožen kada drži ključne pozicije (ministarstva) na nivou BiH (finansije, pravo, civilne poslove), Federacije (finansije, pravo, zdravsrvo…), Upravu za indirektno oporezivanje BiH, mjesto direktora Granične policije i apsolutnu vlast u kantonima sa hrvatskom većinom?
2. Čija je politika dovela do bankrota Sokola Mostar, Aluminija Mostar, Vitezita i niza drugih firmi, u kojima su ključne pozicije imali upravo Čovićevi kadrovi?
3. Čija je politika odgovorna za najveće iseljavanje Hrvata iz kantona (županija) gdje apsolutnu vlast ima HDZ i gdje po Izvještaju jedne strane obavještajne službe (Z. Miletić) Hrvata u BiH danas ima samo 285 hiljada?!
4. Kako Čović misli voditi demokratski dijalog sa Bošnjacima kada ne dopušta isti dijalog sa svojim sunarodnicima, odnosno onima koji ne misle kao on?
5. Kojim sredstvima misli provesti politiku Udruženog zločinačkog podhvata i reinkarnirati davno sahranjenu Herceg Bosnu?
6. Da li Čović misli da će europski put trasirati stazama Udruženog zločinačkog poduhvata i očekivati da će taj i takav put prihvatiti većina lojalnih Bosanaca?
7. Dokle on i njegovi trabanti misle da će sto puta ponovljena laž postati istina, odnosno da će podvaliti Bosancima priču da su Hrvatska i Srbija garanti Dejtonskog sporazuma, kada su oni bili samo prisutni svjedoci. Jer, čak ni pristrasna Međunarodna zajednica nije mogla prihvatiti tezu da su ove dvije Države garanti mira u BiH, kada su bile agresori. Nashvatljivo, zar ne?
8. Da li Čović misli da će ovim prijetnjama i dalje zadržavati najznačajnija ministarstva i poluge vlasti, s obzirom da preduzeća sa prefiksom „hrvatski“ participiraju u javnim prihodima FBiH sa samo 2,67%, a ona sa prefiksom „bosanski“ 97,33%?
9. Da li Čović smatra da će se oko Izbornog zakona (trećeg entiteta) moći dogovoriti sa B. Izetbegovićem, jer već ima podršku M. Dodika? Odgovorno njemu, Bakiru i Miloradu javno kažem: takav scenarij neće kod čestitih Bosanaca proći, bez obzira da bi to pokušali učiniti neki Bošnjaci da bi ostali na vlasti. Stoga predsjedika SDA pravovremeno upozoravam „da to neće biti očekivani pritisak na SDA“ (Izetbegović), već na bošnjački narod i na državu BiH. Dakle, svaka priča o Izbornom zakonu po volji Čovića i Dodika mora biti prenesena u institucije Države, a nikako na sesijama nacionalnih poglavica!
10. Dokle će se Dodik praviti mangup pa pričati o dobrom ekonomskom stanju u RS, a da ga pri tome od bankrota spašavaju veći iznosi povučenih sredstava sa Jedinstvenog računa javnih prihoda Uprave za indirektno oporezivanje BiH u 2020. godini od 840,8 miliona KM. Jer, RS je na ovaj račun uplatio 22,18%, Distrikt Brčko 1,80%, a Federacija 76,20%. Nakon izmirenja obaveza institucija Države BiH, sa ovoga računa povukli su: RS 32,19%, dakle, više za 10,09%, Distrikt Brčko 3,55 ili više za 1,75%, a Federacija 64,26% ili manje za 11,94%, odnosno manje za 840,8 miliona KM. Dakle, Federacija je u povlačenju ovih sredstava drastično oštećena. Zašto? Za to jer fiskalnu politiku u ime Bošnjaka vode zadatku nedorasli ljudi. Jer, pravo veta u nekorektnoj raspodjeli javnih prihoda imaju samo Ministar finansija u Vijeću ministara BiH (Bevanda) i entitetski premijeri (Vidović i Miličević). Dakle, tu je uticaj Bošnjaka u fusnoti. Zašto, gospodo iz SDA? Ko je i zbog čega ova Ministarstva prepustio drugima?
11. Pitam direktno Dodika i Čovića: bi li vam ovakve pogodnosti u raspodjeli najvažnijeg elementa (novca) dali Šešelj i Ante Jelavić, kao što su vam dopustili SDA i DF? Siguran sam da ne bi. Stoga vi dižete prašinu oko otcjepljenja i trećeg entiteta samo da bi i dalje zadržali ovakve odnose u raspodjeli javnih prihoda. Zar nije tako?!
12. Meni kao prosječno razumnom čovjeku nije jasno zašto predstavnici Bošnjaka ne obuzdaju razjarenog Dodika u domenu novca, jer je u zadnjih pet godina od majkače Srbije dobio donacija (u robi i novcu) ukupno 73,6 miliona eura, a od Federacije 430 miliona (840,8 miliona KM) samo u 2020. godini. Kada je novac u pitanju, Dodik onda ne govori da Država BiH ne može funkcionisati i da treba da se podijeli. Pitanje: zašto ga na ovom elementu ne dočekaju i urazumiju Bošnjaci?
13. Zašto Tužilaštvo BiH toleriše HNS kao paradržavno tijelo kojemu je cilj da funkcionira kao neka vrsta skupštine, parlamenta Hrvata u BiH i da zamijeni funkciju koju je svojedobno imala Hrvatska republika Herceg-Bosna, funkciju nepriznavanja BiH kao države koja je formirana prema Dejtonskom ustavu sa dva entiteta (S. Kukić)?

Na kraju, zaključujem da u BiH ima dovoljno dobronamjernih i odgovornih ljudi kojima je stalo da ih predstavljaju i vode najsposobniji, najmoralniji i najodlučniji. Pri tome, pripadnik svakog naroda prvo mora pomesti smeće u svom dvorištu, pa tek onda tražiti da to učine i drugi. Jer, mi moramo živjeti skupa na ovim prostorima, a ne jedni pored drugih! Ako BiH ne može funkcionisati kao Država u kojoj se govori istim jezikom, u kojoj su isti ili slični običaji i navike, ista (ne)kultura, onda ne može ni Evropska unija koja je zajednica više nacija, vjera, jezika, običaja, razvijenosti i slično. Nadalje, u BiH se mora stvoriti atmosfera da stranke iznesu različite političke stavoe, ali ne i one stavove (zahtjeve) koji ruše Državu ili je prekrajaju po svojoj volji. Hrvati i Srbi konačno moraju shvatiti da svoje i probleme Države mogu i trebaju rješavati u Sarajevu u partnerstvu sa Bošnjacima, a ne u Zagrebu i Beogradu. Jer, nema toga Bošnjaka koji smije i pomisliti da mu je dopušteno da trguje interesima Države (u ovom slučaju sa Izbornim zakonom), s obzirom da bi se Bošnjaci bez Države BiH sveli na bezličnu masu.

Comments are closed.