Plaća od 700 maraka je san za 94 posto radnika u tekstilnoj i obućarskoj industriji

Završeno je istraživanje o je istraživanje o tekstilnoj, kožarskoj i obućarskoj industriji Bosne i Hercegovine, a koje govori o teškom položaju radnika, minimalnim mjesečnim zaradama, a često moraju i prekovremenu raditi da bi na vrijeme završili narudžbu, a tako i povećavaju svoju minimalnu plaću.

Sa kojim problemima se suočava tekstilna, kožarska i obućarska industrija (TOKO), pojasnio je za Faktor, jedan od istraživača Ante Jurić Marijanović, koje je finansirala Evropska unija. Radnici u ovoj industrijskoj oblasti često moraju raditi prekovremeno da bi završili posao na vrijeme, a evo šta kažu kako su plaćeni.

Radnička utjeha u prekovremenom radu

– Prekovremeni sati su veoma interesantna tema u ovoj oblasti, prvenstveno zbog velikog obima posla kojeg obavljaju radnici. Više od dvije trećine direktno ispitanih radnica i radnika (njih 145 od 200) smatra da su im adekvatno plaćeni prekovremeni sati. Sezonski karakter posla utječe na količinu i obim posla u određenim periodima i čak 80 posto direktno ispitanih je izjavilo da im se periodično (na svakih par sedmica) desi da ne rade prekovremeno. Ujedno, prekovremeni rad služi kao utjeha koju radnici pronalaze u dodatnom radu (dvije, tri subote često, a ponekad i sve subote u mjesecu) i mogućnosti da zarade dodatnih 100-200 KM, te time dođu do mjesečnih prihoda od 600-700 KM, jer inače plaća varira na veoma niskim iznosima, oko 450 do 600 maraka – kaže Ante Jurić Marijanović.

Novim Zakonom o radu u Federaciji BiH trajanje ugovora na određeno vrijeme sa 24 mjeseca povećano je do tri godine.

– U praksi, kako pokazuje naše istraživanje, iskorištene su obje vrste ugovora, kako ugovor o radu na neodređeno, tako i ugovor o radu na određeno vrijeme, što pogoduje poslodavcima iz niza razloga, posebno kod otvorenog bolovanja, trudnoće ili korištenja nekog drugog prava. Čak 30 posto ispitanika (60 od 200) je izjavilo da je imalo devet i više ugovora, dok su neki izjavili da su više od 30 puta potpisali ugovor, budući da već tri godine svaki mjesec, najduže dva, dobijaju novi ugovor na određeno. Nažalost, Zakon o radu ne prepoznaje minimum dana za trajanje Ugovora o radu na određeno što su određeni poslodavci obilato koristili u vrijeme pandemije COVID-19 i čak nudili zaposlenima ugovore u trajanju od 15 dana – ističe naš sagovornik.

Minimalne plaće

Kako je pokazalo istraživanje, najbitnija stavka u kolekvinom ugovoru za radnike u TOKO industriji u Federaciji BiH vezana je za povećanja minimalne satnice sa 2,31 na 2,48 maraka.

– Definisana su prava i obaveze o prekovremenom, noćnom radu, radu u dane državnih praznika i radu u dane sedmičnog odmora. Za svaku privrednu granu od iznimne su važnosti kolektivni ugovori, jer propisuju sva dodatna prava koja ostvaruju radnici i u tom kontekstu ne postojanje opšteg kolektivnog ugovora u Federaciji BiH i Republici Srpskoj svakako nije za pohvalu za poslodavce i sindikaliste. U RS nije sklopljen ni ugovor za TOKO industriju – tvrdi Ante Jurić Marijanović.

Plaće u industriji tekstila, odjeće, kože i obuće u Bosni i Hercegovini, potvrđuju pravilo koje je prisutno u svim zemljama u razvoju u Evropi, kao i u drugim dijelovima svijeta gdje su žarišta proizvodnje, a to je da veliki broj radnika prima minimalac.

– Prema našem istraživanju, ako uzmemo u razmatranje neto plaće, bez prekovremenih i drugih dodataka na mjesečnu zaradu, raspon najčešćih plaća iznosi od 420 do 520 KM, a čak 150 od ukupno 200 ispitanih u intervjuima se nalazi u tom platnom razredu. Činjenica koja još više razočarava je da, ako proširimo gornju granicu do 650 KM, onda iznad toga razreda ostaje manje od 15 ispitanih od čega su veći dio šefovi, nadzornici i kontrolori – ističe Jurić Marijanović.

S jedne strane, kada gledamo industrijsku statistiku, koja je dostupna za BiH za posljednjih pet godina, vrlo jasno se vidi kod stavki proizvodnja tekstila, proizovodnja odjeće, proizvodnja kože i srodnih proizvoda da ostvaruju kontinuiran rast. Dakle, TOKO industrija u BiH prosperira, navodi se u istraživanju.

– Ovu pozitivnu statistiku, u vezi sa industrijskim rastom i potencijalom za zapošljavanje, svakako kvari činjenica da je značajan broj radnika u ovoj branši plaćen minimalno ili možda 20 posto više od toga. Veoma je porazna činjenica da radnici sa 20 godina radnog staža ostvaruju primanja od 600 KM, što smo saznali iz terenskog istraživanja. Terensko istraživanje kaže da u 99 posto slučajeva poslodavci zapošljavaju radnike sa srednjom stručnom spremom, bez posebnih kvalifikacija, te da je plaća od 700 maraka skoro pa san za 94 posto ispitanih. Kao što smo već spomenuli prethodno, utjehu radnici pronalaze u prekovremenom radu (dvije,tri subote često, a ponekad i sve subote u mjesecu) i mogućnosti da zarade dodatnih 100–200 KM – zaključuje Jurić Marijanović.

U toalet uz najavu

Tekstilci i obućari na radnom mjestu moraju biti veoma disciplinovani, kako je pokazalo istraživanje, pauze su veoma striktne. Zabranjene su pauze za cigaretu, da se u toalet ide uz najavu i da postoje zabrane za unošenje hrane, vode i telefona u pogon, što se pokazalo razgovarajući sa radnicima kroz direktne intervjue. Riječima je teško iskazati kakav utjecaj ovakva situacija mora da ima na zdravlje i dobrobit radnika, kao i njihovu mogućnost da dugoročno planiraju svoj privatni i profesionalni život.

Kada je riječ o porodiljskom bolovanju, velika većina radnica u individualnim i grupnim intervjuima je odgovorila da nemaju problema da odu na porodiljsko bolovanje. Ovo svakako ide u prilog poslodavcima u BiH, s obzirom na to da poštuju neke od krucijalnih aspekata rodne ravnopravnosti i zakone koji se toga tiču, a više od 80 posto zaposlenih u TOKO industriji čine žene Procjene Vanjskotrgovisnke komore BiH je da TOKO zapošljava 35.000–40 000 ljudi, navodi se u istraživanju.

Comments are closed.