NATO vježba u RS-u, ima da može!

Prije više od tri godine, Milorad Dodik je sav zajapuren na pitanje o mogućnosti održavanja velike NATO vojne vježbe i na teritoriji entiteta Republika Srpska, agenciji Sputnjik kazao:

”Dakle, moj stav je da ta vježba apsolutno ne dolazi u obzir na prostoru Republike Srpske i da mi nećemo dati svoju saglasnost. Neko će reći: ‘Neće vas niko ni pitati’. Neka probaju da je sprovedu, pa će vidjeti da neće moći!”

Izvor: Al Jazeera

Ako ima još neko ko iole ozbiljno shvata Milorada Dodika, sigurno se silno začudio kako je to tri godine dockan kroz centar Banjaluke, upravo na tzv. Dan Vojske Republike Srpske, sve u pratnji Vojne policije Oružanih snaga BiH i Policije Republike Srpske, prošao ogroman konvoj američke vojske sa naoružanim vojnicima, a koji se zaputio na Manjaču.

NATO ne boluje od EU bolesti

Na simboličkoj ravni, NATO pakt je pokazao baš Miloradu Dodiku, ali i svim ostalim srpskim separatistima u manjem bh. entitetu i njihovim rusofilskim mentorima u Srbiji, ko je “glavni“, ko “kosi, a ko vodu nosi“. Za razliku od anemične Evropske unije i još anemičnijeg visokog predstavnika u BiH, koji se nisu u stanju Dodiku ni verbalno usprotiviti, najjača vojna alijansa na svijetu nema tih problema. Ona radi, najjednostavnije rečeno, ono što je potpisala sa zemljom domaćinom, u ovom slučaju Bosnom i Hercegovinom, a to je (između ostalog) i održavanje jedne od najvećih vojnih vježbi na ovim prostorima “Brzi odgovor 21“

Podsjetimo, vježba “Brzi odgovor 21” je glavni događaj u 2021. godini iz oblasti obuke za Oružane snage Bosne i Hercegovine, a provodiće se na poligonima za obuku Oružanih snaga BiH Manjača i Glamoč, te na lokaciji kasarne i aerodroma “Dubrave”.

Kratak je put od “neće moći“ do “online vježbe“

Dakle, vrlo dobro je Dodik sa svojim političkim satelitima i savjetnicima znao odavno za ovu vojnu vježbu, pa mu je ona izjava “neka probaju da je provedu, pa će vidjeti da neće moći“, najjednostavnije rečeno gromoglasno i komično pala u vodu. Preciznije, nezgodno sa modernim medijima je to što ostane apsolutno sve dokumentovano, pa se sa Dodikom i njegovim izjavama već poslovično sprda ko hoće-od opozicije u RS-u, preko njegovih oponenata na državnom nivou do međunarodne zajednice.

I nikako predsjedavajućem Predsjedništva, koji se pita za sve u RS-u, ne ide na ruku konvoj američkih vozila u Banjaluci, baš na tzv. Dan Vojske Republike Srpske, koja je, sudski je to i potvrđeno, odgovorna za protjerivanja, sistematska granatiranja, masovne zločine, organizovana silovanja i na koncu za genocid, pa je vožd iz Laktaša brže-bolje morao ispričati javnosti drugu, a jednako lažljivu priču, kako bi ono malo blagonaklonog puka ubijedio da ne vjeruje svojim očima, ušima i nosovima, koji su i nakon COVID-a osjetili miris nafte iz američkih kamiona u Banjaluci.

“To nije vježba NATO-a, već simultana vježba, više online, s dijelom gađanja pješadijskom municijom. To se radi između OS BiH i SAD-a, ne NATO-a. A to je bilo potrebno da bi na ljeto imali istu vježbu OS BiH i Vojske Srbije na Manjači”, racionalizovao je Dodik ovih dana, ne bi li makar malo ublažio potuljeni bijes lokalnih srpskih nacionalista, koji odavno pjene na američko i NATO prisustvo u manjem bh. entitetu.

Naravski, Dodikovo teško poricanje i pretvaranje kiselog čeličnog NATO grožđa u slatki online limun nemaju veze sa stvarnošću.

Rado Dodik ide u vojnike…

Jer, ova vježba je online, baš koliko je i Dodik offline vojnik. Dakle, izjava nema veza sa realnošću. Vježba je itekako, itekako realna, da realnija ne može biti uz učešće najsavremenijih borbenih aparata zapadne alijanse.

Ili kako bi to vojni analitičar Đuro Kozar rekao u Newsroomu na N1: “Gospodin Dodik se slabo razumije u vojna pitanja, on je politolog. To sam ja primijetio još od ranije. Kakva online vježba kad će dejstvovati nekoliko helikoptera Black Hawk. U taj helikopter stane 11 vojnika i ima toliko goriva da može dva sata i 20 minuta neprestano da dejstvuje. Rendžeri iz nekoliko baza pokazat će punu borbenu gotovost i kako se brzo dejstvuje”

Posve sigurno, Milorad Dodik nema veze sa vojskom, zapravo ona mu je u toku rata bila otežavajući faktor u distribuciji visokoakcizne robe. Njegovo znanje o vojnom ustroju završava se na punktu vojne policije u dubokoj pozadini kasarne Mahovljani. Ako i to!

Sa druge strane, nacionalističke tenzije se moraju održavati. Dodik mora ostati u žiži i mora nekako nadjačati mlađahnog Draška Stanivukovića, koji ga itekako pretiče u srbovanju na kratke staze u Banjaluci , ali i većem dijelu RS-a. Ankete u ovoj godini (bez izbora), pokazuju da je Dodikov SNSD, kako to analitičari vole kazati, u slobodnom padu i nove količine srbovanja su Dodiku neophodne u javnom prostoru, kao ovisniku nova doza.

Ni spomenik i ordenje Handkeu, ni dovođenje tog negatora genocida i intimusa ratnih zločinaca, ne pomaže previše. Čak ni prisustvo na opskurnoj akademiji povodom Dana pobjede u Beogradu, na kojoj se recituju ljotićevske koračnice uz izjednačavanje Tita i Draže, nije zadovoljilo nacionalističko javno mnijenje, koje je naviklo makar u RS-u da Dodik bude prva violina, a ne neki stažista što namješta stolice.

Zasluge VRS-a: od organizovanog granatiranja gradova do genocida

Pa je onda predsjedavajući Predsjedništva BiH 12. maja, na tzv. Dan vojske RS-a sav sretan opalio kako je veoma brzo moguće ponovo mobilizirati vojsku RS-a. On je dodao da je Vojska RS-a ostvarila sve svoje ciljeve, branila svoj narod, no da joj se uporno pokušavaju pripisati antiratna i antizakonska postupanja.

Iako se njegov zapaljivi govor baš i nije čuo od buke NATO kamiona, koji su se tog dana zaputili na Manjaču, iako nije jasno da li pod “ostvarenjem ciljeva“, Dodik misli na genocid, etničko čišćenje, granatiranje gradova i civila u njima ili pak organizovanu kampanju silovanja ili sve to zajedno kad je u pitanju VRS, svejedno je. Prvi u Zapadnih Srba iskoristio je još jednu priliku da vatru gasi kantom benzina.

Samo uz jednu ogromnu razliku u odnosu na sve prošle godine i koju deceniju čak. Nema Dodik više snage pozvati na mobilizaciju ni stanovništvo rodne mjesne zajednice u Bakincima, a kamo li da mobiliše osiromašeni, prevareni i rastjerani narod, koji je odavno mobilisan na jednom drugom mjestu pod krilaticom – Za Njemačku spreman! Njegovu ispraznost osim međunarodne zajednice, oponenata u Sarajevu i opozicije u RS-u, konačno vidi i lokalno stanovništvo, koje uz minimalac ispod 300 eura i buku američke vojske a koja ide prema Manjači, ne vjeruje više u Dodikova sanjarenja.

Na koncu, ostalo je sramnom režimu da u inat zdravom razumu i etici na Palati predsjednika u Banjaluci postavi izraelsku zastavu. Valjda kao podrška Izraelu što je priznao Kosovo?!

Tek niz promašenih i besmislenih izjava, kojim je cilj zaoštravanje situacije, nagovještavaju konačan pad ovog diktatora. Samo, treba biti oprezan: njegovih par obraćanja u Skupštini RS-a pokazuju da je Milorad Dodik u ozbiljnoj zavadi sa realnošću, ali da još uvijek posjeduje agresivnost, iritantnost i osionost onog nekadašnjeg Dodika, koji se za nešto pitao.

A takva situacija zna biti najopasnija, naravno po građane manjeg bh. entiteta, koji vrlo lako mogu postati kolateralna šteta Dodikovih deluzija. Ekonomski su već i šteta i višak za režim.

Comments are closed.